Skiper sam na brodicama sezonski i danas sam imao grupu od 7 kanađana za cjelodnevni izlet. Ljudi su bili prezakon, veseli, nasmijani, mladi, opušteni. Zabavljali su se i ja zajedno sa njima. Pri povratku sa izleta stali smo u gradu da kupe par piva na kiosku nabrzinu, da se nađe za put. Prišla nam je jedna prosijakinja koja je čula sa strane da pričamo engleski između sebe, ispružila ruku i sa osmjehom rekla: “Ajde majmuni smrdljivi dajte pare”. Oni normalno nisu razumjeli ali ja jesam, pogledao sam ju i rekao da produži korak jer ovdje samo probleme može dobiti. Ljudi moji kako je mene u tom trenutku bilo sram. Razumijem neimaština, situacija je takva, ali nisu stranci stoka da tako budu tretirani. Svaki dan to viđam i ljuti me neopisivo.
utorak, 20. lipnja 2017.
ISPOVEST: Skiper sam na brodicama sezonski i danas sam imao grupu od 7 kanađana za cjelodnevni izlet. Ljudi su bili prezakon, veseli, nasmijani, mladi, opušteni….
Skiper sam na brodicama sezonski i danas sam imao grupu od 7 kanađana za cjelodnevni izlet. Ljudi su bili prezakon, veseli, nasmijani, mladi, opušteni. Zabavljali su se i ja zajedno sa njima. Pri povratku sa izleta stali smo u gradu da kupe par piva na kiosku nabrzinu, da se nađe za put. Prišla nam je jedna prosijakinja koja je čula sa strane da pričamo engleski između sebe, ispružila ruku i sa osmjehom rekla: “Ajde majmuni smrdljivi dajte pare”. Oni normalno nisu razumjeli ali ja jesam, pogledao sam ju i rekao da produži korak jer ovdje samo probleme može dobiti. Ljudi moji kako je mene u tom trenutku bilo sram. Razumijem neimaština, situacija je takva, ali nisu stranci stoka da tako budu tretirani. Svaki dan to viđam i ljuti me neopisivo.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar