Sasvim slučajno sam počeo da radim za jednu američku firmui vjerujte da zarađujem baš mnogo, u prosjeku preko 2000 eura mjesečno. Svi iz mog naselja su mnogo ljubomorni na mene, a najviše ih muči što ne znaju šta radim sa tolikim novcem.
Iako već više od dvije godine radim, nikada nisam kupio novi auto, nisam euro uložio u renoviranja kuće, nosim odjeću koju sam i prije nosio, ono kada me vide na ulici rekli bi da nemam euro u džepu, što je donekle i istina, jer od novca koji dobijem sebi ostavim samo onoliko koliko mi treba za “normalan” život, a sve preko toga dajem u fondaciju za oboljele od karcinoma.
Ta opaka bolest mi je uzela nešto najmilije u životu, moju mamu I NIKAKVI NOVCI MI TO NE MOGU NADOMJESTITI. Samo se nadam i jedino što me čini sretnim je da ću barem nekome produžiti život, sve ostalo je nebitno. Shvatite na vrijeme prave vrijednosti u životu i ne gubite vrijeme na nebitne i glupe stvari.
Nema komentara:
Objavi komentar