Kada me upoznala sestra sa dečkom bacila sam oko na njega, iako sam se suzdržavala jer sam u sebi znala da to nije u redu niti lijepo, ali na kraju je moje želja bila jača. Vjetar u leđa mi je dao on kada mi je dao do znanja da mu se sviđam. Iznenadila sam se ali ipak bila sretna. Kada smo ostali sami u stanu seka je radila. Iskoristili smo priliku da odemo u krevet i vodimo ljubav. Bilo je ljepše nego što sam očekivala niti sekunde mi nije bilo žao što sam to napravila.
Još me pohvalio da sam žešća i bolja od sestre da ona niti blizu nije tako vatrena. Kada je nju spomenuo počela sam se osjećati jadno i izašla sam iz sobe van. Baš mi je bilo krivo što sam si to dozvolila. Nije zaslužila nikako jer je prema meni uvijek bola poštena i dobra puno puta se odricala svog djela u nečemu da bih imala ja.
Branila me i štitila kada god je to osjećala da to mora, prava fajterica je bila ne daj bože da me tko krivo pogleda ona je taj tren bila tigrica. I onda sam se ja usudila i sebi dala za pravo da ovakvo nešta napravim. Koliko mi god žao i umirem od grižnje savjesti ne mogu vratiti vrijeme u nazad, niti mogu to njoj reći. Znam da mi ne bih oprostila i zamrzila bi me za čitav život. Ima li uopće način da joj to kažem ali da mi s vremenom oprosti??
Izvor: (najbolje-ispovijesti.info)
Nema komentara:
Objavi komentar