Bili smo u vezi 7 godina. Zatim prekinuli i izgubili svaki kontakt. Toliko sam je pokušavao naći da sam često sanjao kako je ugledam i onda kada se približim shvatim da to nije ona. 1989.god., Zagreb, koncert Prljavog kazališta s 300.000 ljudi. U vrevi ljudi ugledam nju, njeno lice. Kao da se vrijeme zaustavilo, ali bukvalno. Sve je bilo nepomično nekoliko sekundi dok sam ja upijao svaki djelić njenog lica, i siguran sam da je to bila ona, apsolutno nema šanse da sam je zamijenio, ne nju, nikada.
U jednom trenutku kao da je netko pritisnuo play i uši mi zagluši graja, oko mene naguravanje, povici gomile i osjećam udarac u leđa. U svom tom kaosu, gubim je iz vida. Pod naletom adrenalina krenem trčati prema mjestu gdje sam je vidio, gurajući ili rušeći ljude, uvjeren da ću je ovog puta naći. Tražio sam je cijelu noć kao manijak, ali bez uspjeha. Taj dan sam plakao kao nikada u životu. Od tada je prošlo mnogo godina, sredio sam život, ali i dalje se pitam gdje je sada i je li sretna.
Nema komentara:
Objavi komentar