Propustio sam rođenje svog sina zbog utakmice. Nakon toga, umjesto u obdanište prvo sam ga odveo i učlanio u klub. Soba mu je ukrašena navijački, šalovi, slike, naljepnice, čak je i posteljina u bojama i simbolima kluba za koji navijam. Šta ja znam, to je moj život. Tast se i nije nešto naljutio zbog svega, sa taštom ne razgovaram, a ni sa suprugom do skoro. Sada je opet sve ok i jedva čekam da maleni poraste i krene sa mnom na utakmice.
Nema komentara:
Objavi komentar